Do nedavno sam u glavi imala viziju revolucionara. Znate onaj
dječji entuzijazam mijenjanja društva i svijeta, političkih orijentacija i vrednovanja
ljudskih karaktera i osobina. Da budem ženska verzija Robin Hood-a, samo umjesto novaca aktiviram im ljubav i sreću . Bajka. U globalu. No, razmišljajući, nikada ni jedna
revolucija nije u potpunosti uspjela, s druge strane u svakodnevnom životu,
pričajući o svojim idejama ljudi su često gledali sa upitnicima iznad glave. Bila
sam im potpuno nejasna i nedefinirana. Što je i očekivano s obzirom da sam i
sama tražila još neke odgovore… a kada ih tražim, obično ih i brzo pronađem. Tako
mi je Osho i ovoga puta dao detaljniji uvid u sve ono što mi je bilo apstraktno
i nejasno zašto to sve ne djeluje. Pa da vam objasnim…
Većina je nas ogorčena na društvo, vladu, državu, svjetske
velesile itd… no, bit je u pojedincu. „Društvo“ je samo naziv za kolektiv, ako
ga tražite, nećete ga pronaći nigdje, poput mnoštva. Tražeći društvo naići
ćete na pojedinca. Pojedinac ima dušu, mogućnost razvoja, promjene ili
preobražaja. Kada bi svaki pojedinac radio na svojoj promijeni svijesti, tek
tada bi se počela mijenjati struktura društva… u redu, zvuči logički i vrlo
jednostavno… no mučilo me, KAKO pojedincu osvijestiti da počne mijenjati svoju
svijest. Oko sebe imam divne ljude, iako mnogo njih puno radi na sebi i svom osvještavanju
još uvijek čujem prizvuke optuživanja drugih za vlastiti neuspjeh. U tom sam se
trenutku okrenula sebi i pitala se, koga ja krivim ili sam krivila za svaki
svoj neuspjeh… tada bi mi se javili razni ljudi i osjećaji, no u suštini, nitko
nije bio kriv za ništa. Međutim, odgovorni jesu. I to sam u većini slučajeva bila - ja
osobno. Ako razumijete da zapravo vi kreirate svoju stvarnost vibracijom, a
vibracija su vaše misli koje aktiviraju emocije, tako da svaki događaj koji se
desi vaša je nagrada ili vaš kontrast – učenje. U tom slučaju, nema krivca, već
odgovorne osobe - upravo vi sami. Preuzimanje odgovornosti za svoje
misli, pa osjećaje i djela, kada bi samo to osvijestili, svijet bi bio jedno divno mjesto.
Ono što mi je posebno
došlo da pojasnim, dvije su stavke, no ništa manje bitne ; „ Tražim mir“ i „Svemir
(Bog, Stvoritelj…) će odlučiti“.
Možda na prvu djeluje kao da nema neke poveznice sa ovim što
sam pisala, no itekako ima veze sa preuzimanjem odgovornosti. Ako se fokusirate
na traženje mira, to je prvi znak da nemate jasnu vlastitu definiciju mira. Također,
naći ćete se u začaranom krugu traženja, jer je Vaš fokus na „tražim“, a ne na „mir“.
U ovom je slučaju, preuzimanje odgovornosti da STVARATE vlastiti mir unutar
sebe, bez obzira na okolinu, društvo i svakodnevne situacije. Jednom kada razvijete
definiciju vlastitog mira, stvorite ga u sebi, tada ste preuzeli odgovornost za
isti i vidjet ćete da vam ga nitko ne može narušiti niti uzeti, jer je on
unutar vas. To je preuzimanje odgovornosti za vlastiti mir.
Ovdje smo da bi stekli određena iskustva. Kako ćemo znati
cijeniti nešto lijepo, ako se nije dogodilo nešto ružno. Što ne mora postati
pravilo, no kontrasti iliti „loši“ događaji služe kako bi iz njih izvukli
spoznaju ili učenje. Često se baziramo na opciju „A“ ili „B“, crno ili bijelo…
no u pravilu, opcija je bezbroj. Ovisno o tome kako i u šta vjerujete, ja ću se
koristiti terminom - „Svemir“, on nam daje samo ono što smo tražili. Bazirajući
se na određeni događaj, vrlo vjerojatno će se pretočiti u stvarnost. Svemir će
nam davati situacije, ljude, lekcije, događaje… no nikada neće ništa
odlučivati. Upravo suprotno, davat će sve navedeno u skladu sa našim odlukama i
željama.
Kada bismo i za svoje
odluke tako samouvjereno preuzeli potpunu odgovornost, kao za svoje misli, emocije
i mir… možete li zamisliti samo tu sreću?
Zato nećemo čekati da nam sreća padne s neba, ako je nismo
spremni primiti. Potrudimo se što više prigrliti svoju odgovornost i birati
sreću. Sreća nije dar,već stvar izbora.
x
Nema komentara:
Objavi komentar